četvrtak, 22. studenoga 2007.

Postovani čitaoci/čitatelji. Na molbu mojih kolega izvršio sam određene izmjene i od sada pravo na komentiranje imaju svi posjetioci, a ne samo oni koji su registrovani. Pozivama posjetioce da aktivno učestvuju u funkcioniranju bloga i ostave svoje priloge.
Vieto

četvrtak, 1. studenoga 2007.

Zaboravljena obljetnica Velikog Ilirskog ustanka od 6. do. 9. god. n. e.

Ovih godina navršava se jedna vrijedna obljetnica ---2000 godina--- događaja na koji se, izvan naučnog i to užeg specijalističkog historijsko-arheološkog miljea, izuzev u par rečenica u uđbenicima za osnovnu i srednju škole, slabo ili nikako obraćala pažnja. U proljeće 6 god.n.e., u gornjem toku rijeke Bosne, na teritoriju koji je pripadao ilirskom narodu Dezitijata, bila je “upaljena buktinja” koja će svijetliti naredne tri godine i protresti zapadni Balkan pa i čitavu Rimsku Imperiju, a s njime predodrediti i buduću historiju ne samo bosanskih prostora, nego i zapadnog Balkana, pa i Evrope u cjelini. Ove tri godine od 6 do 9 god.n.e., predstavljaju ujedno i vrijeme kada ilirski narodi u balkanskoj unutrašnjosti konačno napuštaju svoj stari način života i prepuštaju se neumitnom stapanju u opći civilizacijski krug koji je simbolizirala antika.
Početkom 6 god.n.e., Rimska Imperija pod vodstvom prvog rimskog cara Augusta nalazi se u punoj snazi; sve zemlje Sredozemlja i najveći dio Evrope nalaze se pod rimskom vlašću. Potrebno je samo da se osvoji germanska kraljevina Markomanija, koja se nalazila sjeverno od Dunava (u današnjoj Češkoj i Austriji) i da se veći dio područja današnje Njemačke nađe pod rimskom vlašću a granica učvrsti na rijeci Labi. U tu svrhu planiran je pohod u velikom stilu kojim bi bila pokorena Markomanija, a za zapovjednika svih trupa je određen Tiberije, Augustov usvojeni sin. Svoj doprinos u ljudstvu armiji sa kojom bi se veličanstvo i veličina rimskog naroda i njegovog vladara proširili i prema istočnoj Evropi trebali su dati i potčinjeni narodi, posebno uključujući i ilirske narode koji su naseljavali prostore današnje Bosne. Iliri balkanske unutrašnjosti su već decenijama ranije bili pokoreni i primorani da uđu u sastav Rimske Imperije i da izmiruju čitav niz obaveza. Imperija je zahtjevala da potčinjeni domorodci redovno plaćaju poreze, da šalju regrute koji će zajedno sa rimskim legijama ratovati širom tada poznatog svijeta, da Rimskoj Državi i pohlepnim zakupcima koji su dolazili iz svih krajeva Imperije prepuste svoja rudna bogastva. Posebno su oblasti današnje Bosne bile zanimljive Rimljanima zbog njihovih rudnika zlata (u Gornjoj Bosni, Gornjem Vrbasu), srebra (područje današnje Srebrenice), željeza (Japra u zapadnoj Bosni i dijelovi Gornje Bosne). A i rimska provincijalna uprava se nije ustručavala da se prekomjerno bogati na račun domaćeg, sve siromašnijeg stanovništva služeći se svim sredstvima, a od ilirskih naroda je i oduzimana zemlja kako bi se na nju naselili kolonisti i veterani imperijalnih vojski. Pored svih nevolja domaće stanovništvo zapadnog Balkana je bilo iskorištavano i od stranih trgovaca i zelenaša koji su došli prateći rimske legije, a koji su isisavali sve što je bilo vrijedno, a sa ovih područja su tekle i “rijeke robova” u Italiju i provincije Italije. i u vrijeme svoje nezavisnosti i za vrijeme prvih decenija rimske vladavine, ilirski narodi su bili međusobno podijeljeni uzajamnim surevnjivostima, suparništvima pa i mržnjom i neprijateljstvom, osobinama koje su Rimljani znali vrlo dobro iskoristiti kada su pokoravali zapadni Balkan. Ali nakon decenija sustavnog i obilnog iskorištavanja, u domorodcima se sve više nagomilavalo nezadovoljstvo, frustracije i bijes prema osvajaću, dok je istovremeno raslo i uvjerenje da je potrebno da se istupi i to zajednički. Sada se samo čekao povod i on je ubrzo došao u regrutaciji domorodaca koji su trebali otići u daleke sjeverne šume i planine kako bi i oni dali svoju krv na pijedestalu Rimske Imperije. U danima kada su rimske legije predvođene Tiberijem već prelazile Dunav, u dubokoj bosanskoj unutrašnjosti negdje u Gornjoj Bosni, na dezitijatskom području okupila se regrutovana domorodačka vojska kako bi odatle bila odaslana na ratište. Međutim skupljena vojska, uvidjevši svoju snagu, je istupila protiv Rima. Predvođena lokalnim dezitijatskim političkim i vojnim dužnosnikom Batonom, regrutovani domorodci, uglavnom-ako ne i apsolutno- Iliri sa dinarskog pojasa, su se okrenuli protiv rimskih oficira i lokalnog rimskog garnizona koji su vrlo brzo likvidirani. Vijest o pobuni je vrlo brzo obišla zapadni Balkan i Panoniju i mnoštvo drugih ilirskih naroda se pobunilo. Buktinje općenarodnog ustanka su se neviđenom brzinom širile po svim stranama rimske provincije Ilirik, nemilosrdno i bez milosti uništavajući lokalne veteranske garnizone, koloniste i sve ono što oh je podsjećalo na rimsku vlast, uključujući i omražene grabežljive trgovce i zelenaše. Pošto su sa ovih područja na Dunav nešto ranije bile povućene sve rimske regularne vojne snage, nije trebalo dugo da ustanici zagospodare velikim područjem i eliminiraju na njemu rimsku upravu. Nedugo nakon što je pobuna izbila na dezitijatskom području, pojavilo se novo središte ustanka kod naroda Breuka, koji su živjeli u sjeveroistočnoj Bosni i istočnoj Slavoniji, na čijem se čelu nalazio njihov vojskovođa isto po imenu Baton. Tako se razbuktao rat koji će trajati pune tri godine i ugroziti i samu Imperiju i zaustaviti njeno napredovanje za vrijeme Augusta.
Danas postoje dva zaokružena izvorna izvještaja o ratu iz 6-9 god.n.e., i to Veleja Paterkula koji je bio viši rimski oficir u tome ratu i nešto obimniji i precizniji izvještaj Kasija Diona koji je kasnije bio namjesnik provincije Dalmacije, u čiji sastav je ulazio veći dio današnje BiH. Pored njih dvojice, danas raspolažemo i sa podacima o tome ratu koje su ostavili i drugi rimski pisci kao što su Svetonije, Plinije Stariji, Flor te sa par natpisa iz toga vremena. Iz svih izvora može se jasno rekonstruisati sam tok toga teškoga trogodišnjeg rata.
Baton Dezitijatski uvidjevši da se samo zajednički mogu oduprijeti Rimljanima, odlazi kod drugog, breučkog Batona i stvara vojno-politički savez i tako ujedinjuje ilirske narode, kreirajući jedno takvo rijetko iskustvo na našim prostorima a koje se simbolizira u njegovom jedinstvu i zajedništvu. Ustanak je duboko potresao Imperiju, i sam Svetonije kaže da je to za Rimljane bio najteži rat poslije punskih ratova, kada se Hanibal nalazio pred vratima Rima, a August je u Senatu izjavljivao da prijeti neposredna i velika opasnost Italiji. Radi toga su Rimljani angažovali veliku vojnu silu od 15 legija i isto toliko pomoćnih snaga, a ponovo su mobilizirali veterane, doveli mnoge dobrovoljce, plaćenike, trupe vazalnih kraljeva a i oslobađali svoje robove kako bi ih uvrstili u vojsku, sve ukupno u toku rata angažovali su blizu 190 000 dobro naoružanih i obučenih vojnika pod vodstvom Tiberija. I takva profesionalna armija se uputila protiv naoružanog naroda, istina ujedinjenog ali ipak bez snabdijevanja i bez dobre obučenosti pa i discipline. Nastupilo je jedno od najtragičnijih razdoblja na ovim prostorima, jer su rimske snage nastupale protiv ustanika koji su primjenjivali i gerilsko-partizanski način rata, veoma surovo, uništavajući i istrebljujući stanovništvo. Težinu rata pojedine ustaničke vođe nisu mogle izdržati i u ljeto 8 god.n.e., Baton Breučki je napustio zajedničku borbu i na rijeci Bosni je prešao Tiberiju i Rimljanima. Drugi vrhovni starješina ustaničkog Saveza, Baton Dezitijatski nije mogao prijeći preko izdaje i prodro je u Panoniju, uhvativši Batona Breučkog koji je izveden pred narodni sud koji ga je osudio na smrt.
Ipak rimska premoć je bila prevelika i naredne 9 god.n.e., Rimski zapovjednici Tiberije i njegov sinovac Germanik su započeli konačne ofanzive kako bi ugušili ustanak. U ljeto 9 god.n.e., rimske trupe su osvajale posljednja uporišta ustanika, od kojih posebno treba istaći Andetrium u današnjoj Dalmaciji i Ardubu u središnjoj Bosni, u kojoj su se do zadnjih iskri snage borile za svoju slobodu i žene, koje ne želevši pasti u rimsko ropstvo sa svojom djecom skakale u rijeku ili se bacale u vatre koje su gutale njihovo naselje. Kada je potpuno slomljen ustanički otpor, Tiberiju se u septembru 9 god.n.e., predao i sam Baton Dezitijatski; na upit rimskog vojskovođe i budućeg cara zašto su se pobunili Baton Dezitijatski je odgovorio;

“Vi (Rimljani) ste krivi za ovo, vi ste poslali za čuvare vaših stada ne pse ili pastire, nego vukove»”

Kao post festum rata koji je uništio skoro polovinu ilirskog stanovništva, potrebno je navesti da je Tiberije poštedio Batona Dezitijatskog repatriravši ga u grad Ravenu u Italiji, a da su njemački kneževi ohrabreni teškim ratom koji su Rimljani vodili sa Ilirima, su samo para dana nakon predaje Batona Dezitijatskog digli ustanak i porazili rimsku vojsku u Teutoburškoj šumi i tako oslobodili Germaniju od rimske vlasti. Rim nakon rata sa Ilirima više nije imao snage ni mogućnosti da povrati svoju vlast istočno od Rajne pa su tako pobunjeni Iliri sa zapadnog Balkana i današnjih bosanskih i hercegovačkih prostora svojom krvlju isplatili slobodu Germanije.
Autor je dr.sc. Salmedin Mesihović

utorak, 30. listopada 2007.

Islamska arheologija (za područje Balkana osmanskodobna arheologija)

U periodu septembar - oktobar 2007. god. na lokalitetima Atmejdan i Prešernov Trg u samom srcu Sarajeva izvršena su arheološka istraživanja lokaliteta iz osmanskog razdoblja pod vodstvom Muzeja Sarajeva i u saradnji sa Odsjekom za historiju u Sarajevu. Na lokalitetu Atmejdan su iskopavani dijelovi džamije i medrese, a otkriven je i sloj paljevine iz 1697. god. kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo.

Turska Kosa u Topuskom

Na lokalitetu Turska Kosa kod Topuskog, R. Hrvatska, u neposrednoj blizini granice sa BiH (Unsko-Sanski Kanton) u toku mjeseca augusta/kolovoza 2007. god. nastavljena su istrazivanja vrijednog lokaliteta - svetilista ilirskog naroda Kolapijana. Istrazivanja je vodio Muzej Karlovca (pod neposrednim rukovodstvom Laze Čučkovića) u saradnji sa Odsjekom za povijest iz Zagreba i Odsjekom za historiju u Sarajevu. Sarajevska ekipa je bila podijeljena na dva tima : 1. (dr.sc.Salmedin Mesihovic, prof.historije i postdiplomac Adnan Kaljanaci apsolvent Željko Grubišić), 2. (studenti Nedim Trako, Mirza Jabandzic, Nedim Rabić). Prilikom iskopavanja samo u VIII. mjesecu pronađeno je na stotine kilograma prapovijesne keramike, dosta metalnih nalaza i desetine primjeraka idola - kipova u manjoj veličini.

O istrazivanjima na Turskoj Kosi v.
http://www.vjesnik.hr/html/2007/08/17/Clanak.asp?r=tem&c=3

Istrazivanja na Potpisima kod Trnova

U srijedu, 16. V. 2007. god. stručna ekipa Odsjeka za historiju u sastavu : 1. prof. dr. sc. Enver Imamović, 2. dr. sc. Salmedin Mesihović 3. Nijaz Fazlić, student, i vodić Mehmedagić Suljo boravila je na širem prostoru sela Mijanovići. Na osnovi ranije dobivenih informacija, ekipa je izvršila istraživanje lokaliteta kod mještana poznatog pod nazivom Potpisi u kanjonu rijeke Bijele, oko 20-tak minuta udaljenog od sela Mijanovići. Tom prilikom su uočeni i istraženi na visokoj stijeni koja se nalazi u samoj blizini toka rijeke Bijele likovni prikazi, koji su već na prvi pogled otkrivali drevno porijeklo svoga nastanka. Inače lokalitet Potpisi je u potpunosti nepoznat naučnoj javnosti i izuzev mještana niko do sada nije znao za njegovo postojanje. Lokalitet Potpisi je inače vrlo teško pristupačan i do njega se može doći samo duž jedne uske staze koja se prilično okomito spušta u sam kanjon rijeke. Likovni prikazi se nalaze duž čitave stijene, od kojih su neki vanredno lijepi, precizni i jasno vidljivi. Nažalost jedan dio površine stijene se ranije odronio i ostaci odronjene površine stijene se nalaze između toka same rijeke i stijene. Može se pretpostaviti da i ovi odronjeni dijelovi površine stijene kriju još neke likovne prikaze, koji sa još uvijek sačuvanim i vidljivim crtežima čine širu likovnu kompoziciju. Likovni prikazi su uglavnom šematizirani i tek bi detaljnija istraživanja mogla da odgovore na pitanja o njihovoj dataciji, razlozima nastanka, svrsi postojanja pa i njihovim tvorcima. Inače u bližoj okolici lokaliteta, ranije su evidentirani još neki arheološki nalazi i to : 1. Gradina Mijanovići (ušće Bijelog potoka, desne pritoke Bijele rijeke)=datiranje prapovijesno razdoblje (bronzano i željezno doba), 2. nešto dalje Gradac Brutusi =datiranje prapovijesno razdoblje (bronzano i željezno doba), 3. Gromile Ostojići, prapovijesni (željezno ili bronzano doba) tumuli. 4. Nekropole srednjovjekovnih stećaka u Kumjenovac u Dujmovićima, Zlatarić u Ledićima (u Osredci u Ledićima je evidentiran i kamenolom za stećke) i Kapova selišta (Borija) u Ledićima. Pored evidentiranog, stručni tim je od mještana saznao o postojanju «gromila» u blizini Mijanovića i gdje su, na osnovi pričanja mještana, nalaženi i ostaci keramike. Između lokaliteta Potpisi i sela Mijanovići nalazi se jedna pravilno zaokružena ravnina koja je kod mještana poznata pod nazivom Kula. Toponim sugerira postojanje možda određenog «stražarskog» mjesta na dotičnom mjestu preko kojeg se pruža put iz sela Mijanovići do toka rijeke. Sve izneseno jasno govori o arheološkom značenju šireg područja sela Mijanovići koje je do sada ostalo potpuno neistraženo. Općenito gledajući ovo bjelašničko-treskavičko područje, posebno ono koje se naslanja na tok rijeke Bijele je vrlo slabo istraženo. Na osnovi preliminarnog uvida u likovne prikaze ono što se sigurno može tvrditi jeste da oni nisu mlađi od srednjeg vijeka. Na osnovi činjenica :
1. da su prikazi šematizirani po modelu sličnom onome koje se koristilo u prapovijesti.
2. da su prikazi apstraktno geometrijskog oblika, slično zapadnobalkanskom geometrijskom stilu (od cc XIII st. p. n. e, pa sve do cc VIII st. p. n. e.)
3. da su pojedine tehnike nastale tehnikom ukucavanja, svojstvenoj i Glasinačkoj kulturi.
4. moguće vidljiv prikaz svastike (simbol svastike je bio vrlo prisutan u okviru Glasinačke kulture).
5. U neposrednoj blizini se nalazi Gradina Mijanovići, kao i navodni tumuli.
Iz dosta likovnih prikaza zanimljivo je istaći šematizirani prikaz čovjeka. Inače u okviru kompleksa stijena na lokalitetu Potpisi nalazi se i jedan manji usječak-pripečak u koji stručni tim, zbog ograničenosti vremena istraživanja nije ulazio. Nije nemoguće pretpostaviti da je i pripečak imao određenu funkciju u sustavu likovne kompozicije na stijenama Potpisi, možda je riječ o nekom kultnom sadržaju.
Prilikom povratka sa područja sela Mijanovići, stručni tim je posjetio široku zaravan poznatu pod nazivom Prečko polje, na kome se nalazi jedna velika i dobro očuvana nekropola stećaka (evidentirana u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine). Tom prilikom je stručni tim uočio i više tumula na samoj zaravni.


Izvještaj podnio
Dr.sc. Salmedin Mesihović

ponedjeljak, 29. listopada 2007.

Istraživanja u Krivoglavcima kod Sarajeva

ISKOPAVANJA U KRIVOGLAVCIMA, VOGOŠĆA, SARAJEVO

Izvještaj je izvadak iz doktorske disertacije Mesihovića Salmedina, odbranjene 30. I. 2007. god. u Zagrebu


U selu Krivoglavcima kod Vogošće, nekih 15-tak km sjeverozapadno od centra Sarajeva, u mjesecu rujnu 2006 god. je pronađen relativno sačuvan natpis na kome se vjerojatno spominju lokalne upravne institucije sa sarajevskog područja u rimsko doba.
[1] Natpis je polomljen na dva dijela, ali se redovi teksta vrlo lako međusobno nadovezuju. Na natpisu se sigurno može prepoznati više osoba sa elijevskim i ulpijevskim gentilnim imenom i niz političkih i upravnih institucija akvske municipalne jedinice. Po ovome bi naša rimska «sarajevska» municipalna jedinica imala institucije dekuriona, quinquennalis (neke vrste lokalnih cenzora)[2] i lokalnog edila. Pošto se Aquae po ovom natpisu nalazi u statusu municipija, nastanak natpisa je raniji od Natpisa R.P. Aquae S…(u počast Dioklecijanu), jer je status municipija sigurno prethodio statusu respublike.[3] Znači da on nije stariji od 284 god. n. e., a mlađi od vremena vladavine Hadrijana. Vjerojatno je nastao u III st. n. e. Potrebno je napomenuti da se izraz infelicis si iz prvog reda nalazi i na natpisu CIL III 12 779 Mali Mošunj kod Travnika (infelicissi(mi)), na kome se pojavljuju domaća ilirska imena. Natpis CIL III 12 779 su podignuli «ožalošćeni roditelji svome čedu, koje im je prerana smrt ugrabila».[4]
U mjesecu studenom (od 9. XI. do zaključno sa 12. XI. 2006. god.) Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu
[5] i Muzej grada Sarajeva poduzeli su arheološka istraživanja lokaliteta sela Krivoglavci. Pored dodatnog otkopavanja natpisa, njegovog čišćenja i analize, preduzeto je i sondažno istraživanje. Na mjestu neposrednog mjesta nalaza natpisa otkriveni su tragovi rimske keramike i crijepa. Ubjedljivo najvrijednije nalaze dala je sonda na okomitoj livadi, koja se koristi kao poljoprivredno zemljište, koju lokalno stanovništvo naziva Zidine. Tom prilikom pronađeni kameni blokovi u pravilnom redu koji svjedoče o postojanju građevine iz rimskog doba. Pronađen je i veliki broj rimskih crijepova, keramike te cigle i tragovi sustava grijanja. Uz same kamene blokove nađen je znatan broj kosti, razbacanih uglavnom zapadno od reda kamenih blokova. Naročito su lijepi pronađeni ostaci ukrasne arhitekture. Od metalnih nalaza izdvajamo ekser i odlomak rimskog brončanog kipa od kojeg je ostalo sačuvano noga sa stopalom na kojem se mogu prepoznati i precizno urađeni detalji obuče. Vjerojatno se u današnjem selu Krivoglavcima nalazila sigurno jedna impozantna rimska zgrada, a vjerojatno i više njih koje su bile korištene u III st. n. e. od strane dužnosnika sarajevske rimske municipalne jedinice. Zapaženo je iznimno prisustvo gareži i tragova paljevine, što sugerira možda nasilno uništavanja objekta. Zbog pogoršanja vremenskih prilika, radovi su obustavljeni, mjesto konzervirano, a pokretni materijal i natpis osigurani.

Prijedlog rekonstrukcije i prijevoda teksta natpisa iz Krivoglavaca po prof. dr. sc. Bruna Kuntić - Makvić
1. . Aelio vict)ORINO DEC(urioni) M(unicipi) AQ(ensis)FILIO INFELICISSI(mo)2. ...qui vixit ann)OS X M(ens)ES II DIES XIIII ETVL(piae)GALLI(a)E3. uxori in)COMPARABILI P(ublius) AEL(ius) VICTORINVS4. municipi A)Q(uensis) III(I) VIR Q(uin)Q(ennalis)(a)ED(ilis) VIV(u)S FECIT

1. Prenesretnome sinu (.) Eliju Viktorinu, dekurionu akvskog municpija2. (koji je živio) 10 godina, 2 mjeseca i 14 dana i Ulpiji Galiji3. neusporedivoj (supruzi), Publije Elije Viktorin4. petogodišnji kvatuorvir akvskog (municipija) i edil načini za života.



[1] Natpis iz Krivoglavaca, Vogošća, Tabla XXVII
[2] O instituciji quinquennalis vid. Smith W., 1870, 318. Jedan duovir quinquennales (Tit Flavije Simili) spominje se i na natpisu iz Skelana – Srebrenica. Patsch, 1915, 80, fus. 1. sl. 67; 83.
[3] Pitanje statusa ove akvske municipalne jedinice (antičko Sarajevo) je relativno složeno. Uz njeno epigrafsko tituliranje kao municipija i respublike, na Natpis Apolonu Tadenusu dedikanta Charmidisa se nalazi kratica COL, što bi se moglo čitati kao kolonija. Patsch, (1915, 77) Charmidisa definira kao roba kolonije sa sarajevskog polja, iako na samom natpisu ne postoji bilo kakva naznaka da je on bio servus. Poradi izloženog nejasno je da li se može tvrditi da je akvska municipalna jedinica u jednostoljetnom periodu tri puta mijenjala svoj status. Ako je to slučaj onda bi akvska municipalna jedinica tri puna unapređivala svoj status od municipija, preko kolonije do respublike za Dioklecijana. Sličan primjer promaknuća imamo u slučaju Domavije koja se za vrijeme cara Aleksandra Severa (222 – 235 god. n. e.) naziva municipijem, a za vrijeme Trebonija Gala (251 – 253 god. n. e.) kolonijom. Patsch, 1915, 79-80; slike 63 – 66. Pa ako je Domavija mogla unaprijediti svoj status u par decenija prve polovice III st. n. e. , zašto to ne bi bio slučaj i sa Akvisom.
[4] Patsch, 1893 A, 702
[5] Istraživanja su vodili prof. dr.sc. Enver Imamović, dr. sc. Salmedin Mesihović, mr. sc. Snježana Vasilj sa Odsjeka za historiju i Adnan Muhtarević iz Muzeja grada Sarajeva, a u istraživanjima su učestvovali i studenti dodiplomci i postdiplomci Odsjeka za historiju

Istrazivanja na Potpisima kod Trnova

U toku mjeseca maja 2007. god. izvršena su istraživanja prapovijesnog lokaliteta Potpisi kod Trnova (kanton Sarajevo). TV prilog možete vidjeti na :
http://www.youtube.com/watch?v=q5K1Eh64mPQ. Vrlo brzo ću nastojati na blog staviti i izvještaje sa ovog istraživanja.